Popara za bebe

Ako jedemo ostatke hrane, uštedećemo novac, ali i energiju i vreme.

U današnje vreme, ljudi su veoma izbirljivi kada je hrana u pitanju i misle da nije tako “cool” jesti hranu koja se podgreva i koja je od juče ili jesti nešto sveže sa hranom preostalom od prethodnog dana.

Ako se setimo naše bliže prošlosti, shvatićemo da nam ovakvo ponašanje nije bilo bezveze.

Uostalom, oduvek smo bili učeni da je greh bacati hranu. Zbog toga napominjemo da ako imate ostatke hleba koje niste uspeli da pojedete, a koji je već pomalo stvrdnut, onda od njega možete da napravite jedno ukusno jelo, a to je popara!

Popara se pravi od ostataka hleba koji nismo uspeli da pojedemo za dva-tri dana. Naravno, popara može da se napravi i od svežeg hleba, ali to nije “fora”.

Znamo da se popara kao jelo pravi u nekim zemljama na Balkanu, pored Srbije. Na primer, pravi se u Bugarskoj, Turskoj, Makedoniji, Crnoj Gori, Bosni i Grčkoj.

Recept za pravljenje popare je vrlo prost. Dovoljno je da prokuvate vodu, a da pre toga hleb iseckate na kockice i pomešate ga sa provrelom vodom. Krčkate ovu mešavinu na tišoj vatri i čekate da se hleb u potpunosti natopi, posolite po želji i potom, ukoliko imate, dodate sir, kajmak, puter, pavlaku.

Neko ko je veliki sladokusac, od popare ume da napravi sjajno jelo, dodajući komad feta sira, parmezana, itd. Međutim, to je već neka druga priča.

Popara može biti i slatko jelo, ako se doda šećer, mleko.

Glavna tajna dobre popare jeste da hleb koji koristite za njeno spravljanje ima koricu. Onda je popara prava.

U Grčkoj se popara naziva maza. Oni u ovo jelo stavljaju feta sir i mleko i sve pospu ljutom crvenom paprikom.

Amerikanci nemaju naviku da prave poparu, ali se u poslednje vreme mogu pronaći recepti na modernim internet sajtovima sa receptima.

Popara je u poslednje vreme doživela brojne modifikacije, pa se u nekim restoranima pronalaze ponude koje uključuju pripremanje popare od hleba tortilje, paprike, luka, paradajza i jaja.

U Turskoj se popara priprema od goveđe čorbice, hleba i sira. Mogu se dodati i peršun i zeleni luk, a popularan naziv joj je tirit.

Glavna ideja sa poparom jeste da bude kašasta, nikako tečna.

Popara i bebe – smeju li bebe jesti poparu?

Bebe od osmog meseca starosti polako mogu da počnu da dobijaju namirnice koje do tada nisu jele. Tada se bebama uvode pavlaka, jogurt, kiselo mleko, ali i žitarice kao što su pšenica, ovas, raž, ječam.

Od sedmog meseca se može uvoditi mala količina maslaca.

Naravno, o uvođenju svih ovih namirnica, treba se posavetovati sa pedijatrom.

Sa osam meseci beba počinje da jede i druge namirnice pored majčinog mleka. Beba jede kašice od spanaća, graška, brokolija, tikvice, bundeve, krompira, pa i piletine.

Kada je u pitanju uvođenje hleba, odnosno proizvoda od pšenice, mnogi roditelji ostaju zbunjeni. Kao što svi znamo, pšenica sadrži alergene, pa mnogi preporučuju da se ona ne daje dok dete ne napuni godinu dana.

Mnogi moderni pedijatri ipak kažu da pšenicu ne treba uvoditi sve do druge, pa čak i treće godine, ali to su samo neka mišljenja.

Mnogi izvori tvrde da se pšenica slobodno može uvesti još u periodu između 7. i 9. meseca starosti.

Pšenica se, naravno, uvodi polako, u doziranim količinama i u razmaku od nekoliko dana se ispituje da li beba ima nekakve reakcije na nju.

Svi pedijatri se slažu da se pšenica uvede tek nakon što se uvedu druge žitarice.

Opšta je preporuka, dakle, da se sa 8 ili 9 meseci, bebi polako uvode proizvodi koji sadrže pšenicu, a to su mešavine drugih žitarica sa pšenicom, zatim pšenične klice, tost hleb i pšenični hleb. Uvek se pre ovoga konsultujte sa bebinim pedijatrom i vodite računa da beba pre toga nije pokazala nikakve alergijske reakcije na žitarice.

Hleb je vrlo značajna namirnica u ishrani jer obezbeđuje ispravan rad sistema za varenje, a takođe pomaže u učvršćivanju desni tokom žvakanja. Nutricionisti kažu da je hleb neophodam u dečijoj ishrani zbog toga što sadrži celulozu, a ona olakšava rad creva.

Roditeljska iskustva pokazuju da se deci hleb može slobodno dati još u 7-8. mesecu. Obično se krene sa sredinom hleba uz kiselo mleko ili jogurt, a kasnije se daje i korica.

Zbog svega navedenog, jasno je da je i popara jedan od načina da se bebi uvede hleb.

Kada pravimo poparu za bebe, postupak je isti kao i kada pravimo poparu za odrasle, ali je jedina razlika u tome što se u bebinu poparu, u prvo vreme, ne stavljaju kajmak i sir koji su slani i jaki, zbog varenja.

Majke bi trebalo da čuvaju hleb koji je ostao od prethodnih dana. Ovaj hleb se seče na kockice i malo se prosuši u rerni. Tako prosušen se lakše čuva, naročito u platnenoj kesi.

Obična popara se priprema tako što se u šerpici prokuva voda koja se malo posoli. U ovo treba dodati kašičicu putera. Potom se temperatura smanji i u šerpicu sa vodom se doda hleb. Drvenom varjačom se meša na tihoj vatri i čeka se da mešavina opet provri.

Kada se napravi popara, dok je vruća, u nju se stavlja malo sira ili kajmaka. Popara se služi vruća.

Ovakav recept treba koristiti za stariju decu, koja su već navršila godinu dana starosti.

Male bebe od 7-8 meseci, trebalo bi da pojedu nešto drugačije spremljenu poparu.

Recept za bebinu poparu

Sastojci: malo soli, 500 ml vode, malo putera, 3 kriške starog hleba (otkloniti koricu), malo jogurta ili kiselog mleka.

Priprema: iseckajte hleb na kockice i u šerpu naspite pola litra vode. Odmah stavite malo soli i putera. Poklopite šerpicu i sačekajte da voda provri. Posle toga, snizite temperaturu i spustite u vodu hleb. Hleb treba da vri na tihoj vatri, a voda će ispariti.

Sklonite šerpicu sa ringle, promešajte i dodajte malo jogurta ili kiselog mleka.

Pedijatri i dečiji nutricionisti smatraju da je ovakav obrok odličan za doručak.

Bebi-popara sa sirom (od godinu dana)

Ova popara se preporučuje za pripremu bebama koje su napunile godinu dana.

Za nju je potrebno da imate 3 parčeta starog integralnog hleba, 150 ml vode, malo putera i vrlo malo soli. Takođe nabavite malo mladog sira i malo pavlake.

Hleb bi trebalo da iseckate na kockice, a pre toga ga možete prosušiti u rerni. Stavite vodu u šerpicu i pustite da provri, a zatim stavite malo putera i soli. Potom dodajte kockice hleba i mešajte na tihoj vatri.

Hleb će upiti u sebe vodu, ali gledajte da se skroz ne raspadne i ne pretvori u kašu. Sklonite šerpicu sa vatre i dodajte sir i malo pavlake. Malo prohladite i poslužite detetu dok je popara još uvek topla.

Popara za bebe sa pavlakom i jogurtom

Potrebni sastojci: okrajak hleba, voda, malo soli, pavlaka, jogurt.

Priprema: u šerpici prokuvajte malo vode i posolite. Kada voda provri, dodajte okrajak hleba, pa sklonite sa ringle i mešajte sve dok ne napravite kašicu. U kašicu dodajte malo pavlake i malo jogurta.

Ovu kašicu bebi možete davati tek nakon što ste joj uveli gluten i mlečne proizvode.

Popara za bebe sa domaćim kajmakom i integralnom kiflom

Beba koja je napunila 10 meseci može jesti domaći kajmak koji sami pravite. Ovaj recept podrazumeva korišćenje integralne kifle koja je stara dva dana. U malo proključale i blago posoljene vode, dodajte iscepkanu integralnu kiflu i mešajte na tioj vatri. Kada dobijete kašicu, dodajte u nju malo domaćeg neslanog kajmaka.

Kada je u pitanju neizbežno uvođenje mlečnih proizvoda u okviru ovih recepata, treba reći da su jogurt i sir namirnice koje ne sadrže laktozu za razliku od mleka, pa zbog toga nema opasnosti od oštećenja crevne flore, odnosno sluzokože creva.

Jogurt se bebi može dati već u 7. ili 8. mesecu starosti.

Sir se može dati bebi između 8. i 10. meseca. Obično se biraju mladi sirevi, a ne prevreli i jaki.

Ipak, ako beba ima alergiju i preosetljivost na mlečne proizvode, onda se treba posavetovati sa pedijatrom.

Budite u toku sa novostima na sajtu Receptopedija